Izložba govori o njezinoj povezanost sa zagorskim krajem i kajkavskim izričajem. Autorice izložbe su Žarka Vujić i Vlatka Filipčić Maligec. Poseban je naglasak stavljen na posljednje desetljeće života koje je provela stvarajući u Stubičkim Toplicama. Presudni trenutak za njezinu povezanost sa Zagorjem dogodio se 1979. godine, kada je upoznala pjesnika Božidara Brezinščaka Bagolu. Iste je godine upoznala Magdicu, čija je životna priča nadahnula nastanak poetsko-vizualne mape Magdica, u suradnji sa Zlatom Vucelić i Zdenkom Pozaić te čiji je skitalački način života posebno odjeknuo i rezonirao s Vesninim pogledom na svijet.

Izložba se može razgledati do kraja listopada ove godine uz prethodnu najavu.

Izložba se održava u sklopu programa „Kultura na recept – program u zgradi ljekarnika Fellera“ koji sufinanciraju Ministarstvo kulture i medija RH, Krapinsko-zagorska županija i Grad Donja Stubica.

Voditeljica projekta je stručna suradnica Andrea Vándor (Koordinierung Ostmittel- und Südosteuropaam Museum Europäischer Kulturen, Staatliche Museen zu Berlin – Preußischer Kulturbesitz), kustosica izložbe je dr. sc. Ivana Škiljan, a glavni stručni suradnici su dr. sc. Lana Peternel (Institut za društvena istraživanja), dr. sc. Ana Perinić-Lewis (Institut za istraživanje migracija), dr. sc. Filip Škiljan (Institut za istraživanje migracija), dr. sc. Ivana Škiljan i dr. sc. Lidija Nikočević.

Cilj cjelokupnog projekta je sagledati povijest 20-ak nestalih naselja iz Češke, Rumunjske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Republike Moldavije.  Izložbeno-istraživački projekt nastao je u suradnji sa sveučilištima, muzejima, nevladinim organizacijama i umjetnicima iz spomenutih država. Nestanak i kontinuirani pad stanovništva brojnih europskih naselja dio je niza trauma i promjena koje su se događale tijekom 20. i 21. stoljeća. Razlozi depopulacije i nestanka sela su raznovrsni, a povijest svakog naselja specifična.

U Muzeju “Staro selo” Kumrovec, kroz osobne priče kazivača, predstavljena je nekolicina nestalih naselja s prostora Hrvatske: Sutinske Toplice (Hrvatsko zagorje), Zut, Kotarani i Gornje Jame (Banovina) te Velo i Malo Grablje (Dalmacija). U Kumrovcu je otvorena peta u nizu izložbi iz navedenog projekta, odnosno, prva u nizu izložbi koje će biti predstavljene publici u Hrvatskoj. Nakon Kumrovca, izložbu će, u proširenom obliku, ugostiti Muzej Slavonije Osijek, Dubrovački muzeji, Etnografski muzej Pazin i Etnografski muzej Split. Nakon izlaganja u Hrvatskoj, sva odabrana nestala europska naselja, obrađena u sklopu projekta, bit će predstavljena na završnoj izložbi u Berlinu.

Izložba je pokazala vezu Vesne Parun sa Zagorjem kojeg je smatrala svojim trećim zavičajem, uz isticanje značajnih trenutka iz njezinog života, poput susreta s pjesnikom Božidarom Brezinščakom Bagolom te s prosjakinjom Magdicom, koja je nadahnula pjesnikinju na stvaranje poznate pjesničko-fotografsko-grafičke mape “Magdica” u suradnji sa Zlatom Vucelić i Zdenkom Pozaić. Poseban naglasak stavljen je na posljednje stvaralačko razdoblje Vesne Parun u Stubičkim Toplicama, gdje je živjela i stvarala od 2000. godine do kraja života.

Izložba je pružila posjetiteljima jedinstvenu priliku za upoznavanje s bogatim kulturnim nasljeđem jedne od najvažnijih hrvatskih umjetnica 20. stoljeća i njezinim neprocjenjivim doprinosom hrvatskoj književnosti i umjetnosti koja je svoj trag ostavila ne samo u pjesništvu.

Izložba je prikazala transformaciju odnosa prirode i čovjeka od 16. do 19. stoljeća na povijesnom prostoru Hrvatskog zagorja kroz više tematskih cjelina. Koristeći različite slikovne i pisane materijale predstavljen je utjecaj elementarnih nepogoda (potresa, poplava, požara, gladi, epidemija) i klimatskih promjena na svakodnevni život zagorskog seljaka. Posebno je prezentirana 1880. godina kada je Zagorce, nakon velikih poplava, teško oštetio zagrebački potres.

Uz različite gospodarske grane (poljoprivreda, vinogradarstvo, stočarstvo, ribarstvo, šumarstvo, industrija), na izložbi su predstavljene i mjere kojima je čovjek nastojao kontrolirati prirodne nepogode. Prema Lalangueovim uputama iz 18. stoljeća dočaran je uzgoj krumpira, a predstavljeni su i alati koje su koristili seljaci. Multimedijalnom maketom prikazane su promjene u razvoju odnosa naselja i okoliša u stubičkom kraju, dok su o promjenama njihova odnosa u ostatku Zagorja svjedočili različiti slikovni izvori (karte, vedute, grafike, razglednice).

Utjecaj narodnih vjerovanja na svakodnevni život novovjekovnog čovjeka predstavljen je kalendarima i teološkim djelima koja svjedoče o čudesima po zagovoru Majke Božje. Posebno je izložena replika hrašćinskog meteorita čiji je pad 1751. godine izazvao burne reakcije lokalnog stanovništva koje je mislilo da se radi o dolasku Sudnjeg dana. Različitim primjerima koji interpretiraju međuodnos čovjeka i prirode izložba je potakla posjetitelje na razvijanje svijesti o vrijednosti očuvanja prirodne baštine, ali i utjecaju prirode na svakodnevni život čovjeka.

U okviru zagorske izložbene priče autorica Žarka Vujić propituje osobne, književne i jezične poveznice između Vesne Parun, čakavke sa Zlarina i kajkavskog Hrvatskog zagorja. Sa Zagorjem se Vesna Parun osjetila sudbinski povezana nakon susreta s prosjakinjom Magdicom, koja je svoj život provela lutajući tim krajem. Izložba prikazuje i bogat književni opus koji je Parunova ostvarila tijekom svog konačnog boravka u Stubičkim Toplicama te njezine osobne predmete.

Autorica izložbe je dr. sc. Žarka Vujić, a kustosica Vlatka Filipčić Maligec, voditeljica Muzeja i muzejska savjetnica.

Nesebičnom donacijom Helene Šipek fundus Muzeja seljačkih buna povećan je za 20-ak akvarela te više od 200 crteža njezinog oca, a zahvaljujući pomnom odabiru same autorice, dobivamo i presjek cjelokupnog njezinog opusa.

Na izložbi je predstavljen i dio poklonjene dokumentarne građe te uporabnih predmeta kojima su se autori dodatno približiti publici.

Autorica izložbe je Vlatka Filipčić Maligec, voditeljica Muzeja i muzejska savjetnica.

U Hrvatskom zagorju široki narodni pokret je kroz 1903. i 1904. mobilizirao stanovništvo protiv mađarizacije, ali i potaknuo opći bunt seljaka i nove skupine – radnika.  Pokret je zahvatio više mjesta: tako je na primjer u Zlataru devastirana kuća u kojoj je stanovao kraljevski kotarski predstojnik i javni bilježnik te u kojoj su bili smješteni razni uredi. Oštećene su pošte u Velikom Trgovištu i kolodvori u Zaboku i Zlatar – Bistrici. Nemiri su zahvatili i Bedekovčinu, Mače, Hrašćinu Trgovište i Tugonicu. Oštećena je pruga kod Poznanovca. U Konjščini je jedna osoba stradala, a zbog nemira u lepoglavskoj kaznionici zatraženo je dodatno vojno pojačanje. Jedan od najvećih pokreta bio je u veljači 1904. u Začretju. Pobunili su se i rudari iz krapinskog ugljenokopa. Smatralo se da postoji opasnost i od izbijanja pobuna u tvornici keramike i cigle u Bedekovčini i u rudniku ugljena u Golubovcu.

Uz plakate koji govore o zbivanjima na pojedinom području, izložene su bile i razglednice iz naše zbirke koje prikazuju zagorska naselja na početku 20. stoljeća.